14. grupa hemijskih elemenata

Elementi 14. grupe periodnog sistema elemenata su ugljik, silicij, germanijum, kalaj i olovo. Dosta su različiti, od nemetala (ugljika) do metala (kalaja i olova), pored prelaznih elemenata koji pokazuju polumetalne osobine. Ugljik je bio poznat od prethistorijskih vremena kao ugalj koji je nastao djelimičnim sagorijevanjem organskih materija. U pisanoj historiji, dijamanti su uvijek bili cijenjeni kao dragulji hiljadama godina. Međutim, ugljik nije bio okarakterisan kao hemijski elemenat sve do kraja 18. vijeka.

Oruđa napravljena od kvarca (SiO₂) bila su u upotrebi tokom cijelog Kamenog doba. Međutim, slično kao i s ugljikom, čisti silicij nije izoliran sve do 1823. godine kada je Berzelius dobio silicij redukcijom K₂SiF₆ sa kalijom. Kalaj i olovo su također poznati od najstarijih godina. Najvažnija upotreba kalaja dugo vremena bila je njegova legura s bakrom (bronza). Oruđe i oružje načinjeno od bronze koristilo se preko 5000 godina. Olovo su koristili stari Egipćani pri pravljenju grnčarije, a Rimljani su ga koristili za pečate i u druge svrhe. U nekoliko posljednih decenija, otkrivena su brojna toksična svojstva olova te je narasla ekološka svijest o smanjenju zagađivanja olovom, prvenstveno zbog sadržaja olova u pogonskim gorivima (u vidu tetraetil-olova (C₂H₅)₄Pb) te kao sastojka nekih obojenih pigmenata.

Germanijum se dugo vremena smatrao kao "nedostajuća" karika, sve dok Mendeljejev nije predvidio njegove osobine 1871. godine. Tek 1886. godine otkrio ga je C.A. Winkler.

Neka svojstva elemenata 14. grupe (IVa elementi)^[1]

1. ^ Gary L. Miessler, Donald A. Tarr: Inorganic Chemistry, Pearson, Prentice Hall, Northfield, Minnesota, 3. izdanje, str.262